Da li će uvijek ljudi moći da se pridržavaju one dobre stare : Mislim , dakle postojim ? Da li samo našim mislima možemo dati do znanja da smo tu ? Da li će iko u eri silikona i plastike primjetiti svjetlost i bistrinu pametnog i radoznalog uma . Ili će se ovaj svijet kretati ka rubu svog samuništenja iz dana u dan ?

Ja vam ne mogu dati odgovor ni na jedno od navedenih pitanja ( mogla bih probati i još više zakomplikovati ovaj blog ali za sad to neću učiniti ) .

U davnim vremenima , zabrane pisanja , zabrane istraživanja , u vremenu giljotine i spaljivanja knjiga , više je kvalitetnih dijela objavljeno koja su ostavila trag na čovječanstvo nego u današnjem vremenu slobode . Danas kad “imamo ” slobodu da možemo slobodno misliti i slobodno pisati mi je koristimo u komercijalne svrhe i pišemo ono što drugi žele čuti . Dignimo čaše za tu slobodu po tim napisanim načelima živjeće naši potomci jednog dana red je da se nazdravi . Nikada se više knjiga o čovjeku nije objavilo a da sve kad ih skupa saberemo ne možemo ni jednu dobru sastaviti . Današnja literatura i misli se svode na : Kako dovesti tijelo u savršenu fizičku liniju ( kome je psihička donijela sreće ) , ili kako pronaći istinsku sreću ili moje najdrže kako pronaći nekog za vezu zatim nastupaju kako održati vezu i sve tako u krug . Slijedeća vrsta su knjige o materijalnoj zaradi ( U ekonomskoj računici leži sreća , jer ako niste znali radio ljepše svira u poršeu nego u yugi 45 . Mislim , fakat to niste znali ? ) . Veliki hit knjige o nacionalnoj tenziji i historijske knjige sa izvrnutim činjenicama. I na kraju ,the last but not least ,knjige o sexu i tračevima mislim uvijek je nama balkancima komšijino bilo slađe krenuvši od žene preko trešnje do nesreće koja ga pogodi . A sex je stvar koja prodaje sve,  mislim al baš sve do te mjere da je velika većina ljudi danas na prodaju . Da skoro svi imaju cijenu ili znaju tuđu ali su  u međuvremenu izgubili pravu vrijednost i njeno značenje .

E knjige moje ,

ko vas piše , čudim se da smo i ovoliko dogurali . Ljudi su toliko pali na ljestvici morala ali se uzdigli na materijalnoj ljestvici za uzvrat . Izgubili pravi životni kompas a za uzvrat dobili jeftini kompas pohlepe . Da se zapitam da li ti ljudi koji tako misle doista i postoje i samo stoje kao hologramska projekcija ovih komercijalnih trikova ? Da li smo mi ljudi koji još uvijek mislimo svojom glavom roba s greškom , koja je sasvim slučajno uslijed neke više sile oštećena i ne zadovoljava standarde danšnje komercijalizacije . Ili smo mi rijetki crni biseri ( ili crne ovce ) u moru bijelih . Svejedno koju god mi grupu pripišu ja ću se potruditi da budem unikat .

Jer iako mislim ( dakle postojim ) ja želim dati do znanja da sam tu i ostaviti neki pečat po kome će me moja a i tuđa pokoljenja zapamtiti . Nikad ne prestanite sijati zato što drugima smeta vaše svijetlo samo pojačajte voltažu vaše sijalice i nastavite s osmijehom dalje .